Ekipa ,,Dana” je u saradnji sa Bankom hrane obezbijedila i uručila paket namirnica podgoričanki Danici Reljić o kojoj smo i ranije pisali. Ona je primjer osobe koja je po ko zna koji put osjetila na svojoj koži da u nevolji ne pomažu oni koji su bogati, već oni koji imaju veliko srce. Skromni dom Reljića, ponovo smo posjetili sa namjerom da im pružimo podršku i uručimo paket Banke hrane sa osnovnim životnim namirnicama i sredstvima za higijenu.
Od našeg poslednjeg susreta do sada nešto se promijenilo i to – kaže majka Danica – nabolje za nju i sina. Naime, zahvaljujući izvijesnom Zoranu, sada imaju sređenu prostoriju koja je bila poplavljena i potpuno uništena, neuslovna za život, a u kojoj je Danica, ipak spavala.
- Samo znam da se gospodin i naš dobročinitelj zove Zoran. Nije želio da nam kaže prezime. Sredio nam je čitavu sobu, okrečio, postavio parket, napravio prozor, sve o svom trošku. Nekolika puta mi je dao i novac, jednom dvadeset, pa deset eura, koliko je kada imao. Ne znam kako da mu zahvalim, evo i danas su nam majstori bili u kući – kaže zadovoljno Danica Reljić, vidno ohrabrena ovim gestom.
Ekipa ,,Dana” je ranije pisala o Reljićima, čija je kuća bila gotovo ruinirana.
- Kuća nam je bila poplavljena 2010. godine kada se Morača izlila. Voda mi je skroz ušla u kuću. Jedva smo mali i ja uspjeli da izletimo. Nijesam ni znala šta se dešava. Nekako sam uspjela da jednu prostoriju dovedem u red, ali za sinovljevu sobu nijesam imala novca. Prozor je samo bio prekriven najlonom. Duvalo je. Nisam mu dozvoljavala da boravi u njoj – priča Danica. Sada njen sin ima čistu i sređenu sobu, izolovanu, okrečenu i spremnu za njegove učeničke pohode.
Danica dodaje, da je za sada niko ne dira što se smještaja tiče, ali da je taj prostor predviđen za rušenje.
– Izdržavamo se od novca koji zaradim čisteći tuđe kuće. Ali, sve je to neizvjesno. Kada su penzije tada me zovu, pa zaradim po neki dinar. Ponekad mi daju i neki ulaz da očistim. Ne mogu da skrpim mjesec sa tim poslovima. Poznajem drugog, trećeg, pa mi daju za hljeb, znaju me. Ostave mi neke djevojke radnice, jer me znaju, krompira i luka da imam da skuvam – kazala je Reljić.
Teško joj pada što sve to radi, ali se trudi da sačuva svoje i dostojanstvo sina koji je srednjoškolac.
- Za hljeb mi nekada neko i da. Ostavljaju mi i voće i povrće u radnjama, ali najteže mi pada što ne mogu da sinu prijuštim materijal za školu i kompjuter koji mu treba – kaže Danica. Iako je soba sada sređena, i dalje žive pod pločom, na obali Morače, u kući u kojoj se udala. Muž ju je ostavio i već dugi niz godina ni ona ni sin nemaju nikakvog kontakta sa njim. Ne znaju gdje je. Zbog pretjerane skromnosti Danica se nije obraćala za pomoć. Ponekad joj pomogne brat iz Novog Sada, ali ni on nije konstantno u mogućnosti.
– Najgore mi je zbog škole, što mu svaki čas nešto treba. Za veknu hljeba svako će da mi da. Otkud da mu dam, a on je i pored svega vrlodobar đak, a nema ni kompjuter koji mu je neophodan. Sada kopiramo knjige jer nemamo novca za nove, ali i za to ne znam kako da stvorim novac – priča tužna majka.
Danica nije imala sreće da dobije stalni posao, već je nekada uspjevala da se povremeno zaposli u bolnici kao spremačica.
- Zahvalana sam ,,Danu” i Banci hrane na pomoći i što me nijeste zaboravili. Ne znam kako da vam zahvalim. Svaka pomoć je dobrodošla i mnogo mi znači, naročito kada je od srca i dobrih ljudi – kazala je Danica Reljić preuzimajući paket namirnica.
A.Ć.
Pomoć neophodna
Svi ljudi dobre volje, a koji imaju mogućnosti da pomognu porodici Danice Reljić mogu to učiniti uplatom novca na žiro račun broj 510120a596580502286 kod Crnogorske komercijalne banke. Takođe, poslodavci na teritoriji Glavnog grada koji bi Danici mogli ponuditi bilo kakvo zaposlenje, mogu je kontaktirati preko naše redakcije pozivom na broj telefona 020-481-525.
Humanost Aleksandra i Zorana
Jednog sasvim običnog radnog dana Aleksandru Čabarkapi, iz Podgorice, na poslu je prišla žena krhke građe stidljivo skrivajući pogled i moleći za toliko novca koliko je dovoljno za pola hljeba. Težina koju je osjetio tom prilikom i slika koja mu se urezala u sjećanje pojačavala se kada je primijetio da narednih dana ona izbjegava da prođe blizu mjesta gdje Čabarkapa radi. Odlučio je da ovoj ženi i više pomogne, koliko mu njegove finansije dozvoljavaju. Obezbijedio je namirnice i sredstva za higijenu i alarmirao Banku hrane, pa je u martu, zajedno sa ekipom ,,Dana” posjetio i pomogao Danicu Reljić. njegovim primjerem poveo se i Zoran Velikog Srca.